ZAGREB
Povodom 120. obljetnice rođenja književnika Ive Andrića, Hrvatsko društvo pisaca (HDP), u svojim je prostorijama u Zagrebu, organiziralo skup posvećen otvorenim pitanjima o životu i djelu poznatog nobelovca, javio je dopisnik agencije Anadolija.
Skup je pozdravnim govorom otvorio predsjednik HDP-a Nikola Petković, a intrigantnu temu skupa je načeo književni povjesničar Velimir Visković, s pitanjem što nam znači Ivo Andrić danas. Visković misli da već dvadesetak godina postoji problem recepcije Ive Andrića u Hrvatskoj, jer za neke "devedesetih nije bio dovoljno dobar Hrvat". Visković je istakao da Andrićevo djelo emanira univerzalne vrijednosti te da su i drugi hrvatski književnici njegova naraštaja, poput Tina Ujevića, pisali ćirilicom i na ekavici, no, da mu je i Krleža zamjerao monarhistička usmjerenja. Visković je napomenuo da su i u bošnjačkim književnim krugovima, imenujući pritom Muhsina Rizvića, ocijenili da su Andrićevi muslimanski likovi nositelji negativnosti.
„Mislim da su neki bošnjački intelektualci mudro replicirali tim napadima, a posebno bi istako Envera Kazaza.“, rekao je Visković i dodao da je Andrić bio politički prilagodljiv, ali da je do smrti plutao u nečemu što sumira više identiteta. Visković je ocijenio da je Ivo Andrić s pravom i hrvatski i srpski i bosanski pisac, a što se tiče bošnjačkog teže je reći, međutim, po Viskovićevim riječima, ni među Bošnjacima nije unificirano odnošenje prema Ivi Andriću.
Jedan od govornika je bio prof. dr. Ivo Banac, koji je govorio na temu Politički aspekti Andrićeva djelovanja, i na svojevrsni način replicirao Viskoviću pitanjem “Tko je zapravo bio Ivo Andrić?”.
“Malo znamo, al’ je znano. U Beogradu su vjerovali da je isusovački gojenac, jezuita, premda je svoju ljubav poklonio samo bosanskim fratrima. Bosnu je doživljavao kao zemlju mržnje i svoja razmišljanja o užoj domovini stavio je u usta svog književnog dvojnika, Maxa Levenfelda. Nema dvojbe da je sve što je retrogradno u Bosni vezivao uz islam, a muslimanski junaci, poput Alije Džerzeleza i braće Morića, u njegovom su djelu zapravo dehumanizirani”, rekao je Ivo Banac.
Prof. dr. Zvonko Kovač, s odsjeka za južnoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, za agenciju Anadolija je rekao da se odlučio za širu kontekstualizaciju Ive Andrića, upravo u bosanskohercegovački kulturni prostor, nazvavši ga bosanskim nobelovcem u jednoj supostavljenosti prema njegovim antipodima, Crnjanskom i Krleži.
„Andrić mi se čini kao pisac kojega sam i ranije tumačio kao interkulturnog pisca, koji nema samo značenje za njegovu zavičajnu Bosnu, nego je itekako kontekstualiziran i u druge književnosti, hrvatsku i srpsku. Te nacionalne atribucije su za Andrića uvijek pomalo preuske i potrebno ga je shvatiti kao relevantnog interkulturnog južnoslavenskog pisca i po recepciji i po nazočnosti u kritičarskoj i čitateljskoj publici, po značenju koje je kao nobelovac imao za ove prostore.“, rekao je prof. dr. Kovač.
Prof. dr. Dušana Marinkovića, s katedre za srbistiku Filozofskog Fakulteta u Zagrebu, pitali smo da li se osjeća kao, "uvjetno rečeno, uljez među govornicima koji su dominatno kroatisti".
„Riječ je o jednom kulturnom sadržaju kojega različite konceptualizacije vide u svojim vlastitim prostorima iskustva i ono treba da se propita, taman toliko koliko taj literarni opus bude i jest stvarno proučavan kao opus, a ne samo kao pojedinačni tekstovi. Što se tiče izraza da sam uljez, on nije primjeren i znam da je svojevrsna provokacija za odgovor. Baviti se srpskom književnosti na zagrebačkom sveučilištu je po mnogo čemu kompleksna, provokativna, izazovna, ali i kreativna pozicija.“, rekao je Marinković i dodao da nema tog ozbiljnog književnog teksta koji nije univerzalno humanističko iskustvo.
Marinković je ponovio stav kojega ističu mnogi poštovaoci djela Ive Andrića, a to je da pitanje 'Čiji je on pisac' ne pogađa suštinu, jer je pravo pitanje da li ga se uopće čita. „Mi zaboravljamo šta je Andrić označio u svojim tekstovima, nego ga trebamo za vlastite ideološke prakse“, ustvrdio je prof. dr. Marinković za agenciju Anadolija.
Na skupu su govorili ugledni znanstvenici i književnici poput Krešimira Nemeca, Predraga Matvejevića, Marka Grčića, Vinka Brešića, Zorana Ferića, Zdravka Zime, Helene Sablić-Tomić i mnogi drugi.
